“Hemijska neuravnoteženost” - čista obmana
Od kolijevke pa do groba zasipaju nas informacijama koje nas guraju ka tome da «izliječenje» tražimo u hemijskom «fiksu». No hajde da pobliže pogledamo neke vrlo važne aspekte ove psihoaktivne filozofije, koja težište stavlja na korištenje «lijekova» (odnosno droga).
Psihijatri tvrde da da osoba «treba» lijek da bi savladala svoju «hemijsku neravnotežu» u mozgu, koja kod osobe izaziva «mentalni poremećaj». Međutim, ta teza da «hemijska neuravnoteženost» kao posljedicu ima «mentalnu bolest», sasvim je pogrešna. Iako je popularizovana snažnim javnim marketingom (reklamom), to su samo puke pretpostavke psihijatara koje nisu zasnovane ni na kakvim stvarnim dokazima (prije na pohlepi i gramzivosti psihijatara koji sarađuju sa farmaceutskim kućama i ostvaruju dobru zaradu). Kao i svi drugi modeli psihijatrijskih bolesti, i ovaj je sasvim diskreditovan mnogim istraživanjima.
Dijabetes jeste biohemijska neravnoteža. Međutim, harvardski psihijatar Joseph Glenmullen kaže: «Zaključni test koji pokazuje biohemijsku neuravnoteženost jeste visok nivo šećera u krvi. U težim slučajevima, tretman se sastoji od davanja inzulinskih injekcija, koje smanjuju nivo šećera. Ponovno testiranje pokazuje da su simptomi nestali i nivo šećera u krvi je normalan. No, ne postoji ništa poput neuravnoteženosti sodiuma ili nivoa šećera kada je u pitanju depresija ili bilo koji drugi psihijatrijski sindrom.»
Psihijatar David Kaiser je 1996. rekao: «Pred modernom psihijatrijom još uvijek stoji zadatak da ubjedljivo dokaže genetički/biološki uzrok bilo kojoj vrsti mentalne bolesti...»
Pacijentima se dijagnosticira «hemijska neuravnoteženost», uprkos tome što ne postoji niti jedan test koji bi podržao takvu tvrdnju, i uopšte ne postoji čak ni koncepcija kako bi normalna hemijska ravnoteža trebala da izgleda.»
Nebrojeno mana sadrži pokušaj, da se slikovni prikaz, odnosno sken mozga, upotrijebi kao dokaz da je «mentalni poremećaj» fizička bolest.Uistinu, propisani psihotropski «lijekovi» (ili na engl. psichotropic drugs) će vjerovatno uzrokovati neke vidne promjene na mozgu. Steven Hyman, direktor Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (ili na engl. National Institute of Mental Health) priznaje da iskrivljeno prezentovanje takvih skenova mozga stvara «lijepu, ali nevažnu sliku o njegovom stanju».
Dr. Elliot Valenstein, autor knjige «Blaming the brain» je vrlo jasan: «Ne postoje dostupni testovi za pristup hemijskom sastavu mozga neke žive osobe.» Nisu nađeni biohemijski, anatomski ili funkcionalni znaci koji pouzdano pokazuju razliku između mozga normalnih ljudi i ljudi sa «mentalnim poremećajem.» Prema Valensteinu, «ove teorije se održavaju, ne zato što ne postoje neke druge koje bi ih zamijenile, već zbog toga što su korisne u promociji liječenja «lijekovima» (odnosno psihijatrijskim drogama).
Psihijatrija ubija - industrija smrti
Shvatićete! Razumjećete! Pogledajte video!
