Neki prijedlozi nenasilnih riješenja nasuprot psihijatriji
Pošto CCHR (Građanska komisija za ljudska prava i istragu nedjela psihijatrije) ne pruža pravne ili medicinske savjete, za koje bi se trebali obratiti kvalifikovanim advokatima te doktorima koji nisu psihijatri, molimo Vas da imate u vidu činjenicu da postoje mnoge nenasilne solucije nasuprot psihijatriji.
1. Odgovarajući ne-psihijatrijski fizički pregled
Ljudima koji su u očajnim okolnostima se mora obezbijediti odgovarajuća i unčikovita njega. Ne-psihijatrijski medicinski nadzor, dobra ishrana, zdrava, sigurna okolina i aktivnosti koje promovišu samopouzdanje učiniće daleko više nego brutalni psihijatrijski tretmani. Sposoban i etičan doktor, koji nije psihijatar, može kroz kompletne fizičke pretrage da odredi ukoliko postoji skriveni fizički problem ili bolest.
Na primjer: "gospođici J." je dijagnosticirana šizofrenija nakon što je u svojoj glavi počela da čuje glasove, što se pogoršalo do te mjere da je prestala da komunicira sa okolinom, i nije mogla bez nečije pomoći da se kupa, jede, i odlazi u toalet. Fizičkim pretragama došlo se do zaključka da njen organizam nije na pravi način apsorbovao glukozu, koja je potrebna mozgu za stvaranje energije. Poslije rješenja ovog problema ona se drastično promjenila, pjevala je božićne pjesme, razgovarala sa ljudima, dakle njeno se zdravstveno stanje kompletno stabilizovalo. "Ona se potpuno oporavila i ne pokazuje ni najmanje znakove svog prethodnog mentalnog stanja", izjavio je prijatelj.
Zato uvijek provjeri da li postoji skriveni fizički problem.
Istraživanja pokazuju učestalu pojavu da se fizičke bolesti pogrešno dijagnosticiraju kao "mentale bolesti" – u jednoj studiji 83% ljudi koji su se obratili klinikama i socijalnim radnicima zbog psihijatrijskog tretmana nisu znali da pate od fizičke bolesti, za 42% njih kasnije se ispostavilo da pate od medicinske bolesti, a kod 48% njih kojima je od strane psihijatra određen tretman "mentalnog liječenja" uopšte nije postojalo dijagnosticirano fizičko stanje.
- Švedski socijalni odbor je uočio nekoliko slučaja pokretanja disciplinskih mjera protiv psihijatara, uključujući i onaj u kome se pacijent žalio na glavobolje, vrtoglavicu i posrtanje prilikom hodanja. Pacijent se na ove simptome žalio psihijatrijskom osoblju tokom pet godina, prije nego što je medicinski pregled otkrio da ima tumor na mozgu.
"Ako osoba ostane depresivna uprkos normanlim naporima da razriješi problem, treba u uzeti u obzir fizičke izvore depresije", stoji na web sajtu udruženja za alternativno liječenje mentalnih poremećaja. Među brojne fizičke uzroke spadaju: nutricionistički deficit, manjak fizičke aktivnosti, problemi sa tiroidnom žlijezdom,smanjeno lučenje adrenalina, hormonski poremećaji, hipoglukemija, alergije na odreženu vrstu hrane, prisustvo teških metala u organizmu, poremećaj sna, infekcije, srčani problemi, bolesti pluća, dijabetas, hronični bolovi, multipla-skeleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, bolesti jetre te čak i sami po sebi neki psihijatrijski "lijekovi" (psihijatrijske droge).
Mg. Gary Oberg, bivši predsednik American Academy of Environmental Medicine kaže:"Toksini kao što su hemikalije iz hrane i iz vode iz slavine, ugljen-monoksid, dizel goriva, razrijeđivači, aerosolni sprejevi i industrijske hemikalije mogu uzrokovati simptome disfunkcije (poremećaja u radu) mozga, koje mogu dovesti do netačne dijagnoze Alzhajmerove bolesti ili senilnosti."
Dr. Thomas Dorman, internista, kaže: "...molim Vas, zapamtite da većina ljudi pati od organskih bolesti. Bolničari bi prije svega trebalo da zapamte da emocionalni stres povezan sa hroničnim bolestima ili sa bolnim stanjima može pogoršati pacijentov temperament. U svojoj praksi sam se susretao sa mnogo ljudi sa hroničnim bolom u leđima koji su bili označeni kao neurotici. Tipična izjava ovih jadnih pacijenata je bila: "Mislio sam da ću stvarno poludjeti."Često, kaže on, problem može da bude u "prosto u nedijagnosticiranom problemu sa ligamentu u leđima."
I dr. William Crook u svojoj knjizi Detecting Your Hidden Allergies kaže, da one koje muči depresija, hiperaktivnost, zamor i anksioznost, trebaju odmah da obave potpuni medicinski, fizički pregled i kompletan alergo-test na sve vrste hrane, jer alergije mogu izazvati teške mentalne promjene kod osobe."
Neki dodatni prijedlozi
2. Učinimo ustanove za mentalno zdravlje sigurnim
Svaka mentalna zdravstvena ustanova mora imati medicinsku opremu za dijagnosticiranje, tako da pacijenti mogu biti podvrgnuti detaljnim ispitivanjima i testiranjima koji za cilj imaju – otkrivanje skrivenih fizičkih problema, koji se mogu manifestovati kao poremećeno ponašanje.
Psihijatrijske ustanove bi trebale da imaju svu potrebnu opremu za dijagnosticiranje, što bi rezultiralo time da se broj primljenih pacijenata smanji za bar 40% otkrivanjem nedijagnosticiranih fizičkih stanja. Prema California Department ofMental Health Medical Evaluation Field Manual (1991) – kojoj CCHR (Građanska komisija za ljudska prava i istragu nedjela psihijatrije)pomaže u predstavljanju - "Profesionalci iz oblasti mentalnog zdravlja, koji rade u skladu sa sistem zaštite mentalnog zdravlja", imaju profesionalnu i zakonsku obavezu da prepoznaju prisustvo fizičke bolesti kod svojih pacijenata... fizička bolest kod pacijenata može prouzrokovati mentalni nemir, ili postojeći "mentalni poremećaj" još više pogoršati.
3. Zaštita djece
Zapamtite, psihijatri ne vrše testiranja, oni samo saslušaju medicinsku istoriju svog pacijenta i obično prepišu lijekove. Njihove metode dijagnosticiranja nemaju naučnu osnovu, to su samo njihova mišljenja. Ako Vam je dijete označeno kao "hiperaktivno" ili kao dijete koje ima "poteškoće pri učenju", trebate ga testirati na alergije, toksine ili provjeriti mogućnost drugih medicinskih problema. Potražite dobre nastavnike i obrazovna riješenja za probleme sa učenjem u razrednoj nastavi, ane "lijekove" (odnosne droge).
Evo zašto:
Sledeća lista će nam pokazati neke od stvarikoje mogu izgledati kao simptomi ADHD-a ( ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili poznat još kao hiperkinetički sindrom), ali koje su zapravo ili alergijske reakcije ili posljedice manjka vitamina u organizmu:
Podražavanje ponašanja druge djece iz okoline može dovesti do dvostruke opasnosti: neuspjeha u školi i delinkventnog (lošeg) ponašanja.
Visok nivo žive u organizmu može prouzrokovati uzbunu: pomješanost žive sa amalgamom može kod manjeg ali značajnog broja ljudi izazvati preosjetljivost zuba, što dovodi do pojave glavobolje, uznemirenog ponašanja i razdražljivosti.
Pesticidi (poput onih što se koriste za ubijanje insekata, npr. muha ili mrava) mogu da prouzrokuju stvaranje nervoze, lošu koncentraciju, razdražljivost, probleme sa pamćenjem i depresiju.
Manjak željeza (ili anemia) može dovesti do utučenosti, zamora, učestale agresivnosti i razdražljivosti.
Previše šećera može osobu da učini "previše aktivnom" ili "hiperaktivnom". U našem modernom dobu jako je zastupljena "brza hrana", koja ima nedostatak nutricionističkih vrijednosti, a također može prouzrokovati da se ljudi osjećaju užasno.
Povremeni moždani napadi, koji su nekad previše suptilni da bi bili vidljivi, mogu izazvati nemirne pokrete, nasilna i bizarna ponašanja.
Povećanje tiroidne žlijezde može da se manifestuje simptomima "hiperaktivnosti".
Psihijatrica Sidney Walker u svojoj knjizi The Hyperactivity Hoax bilježi listu razloga za hiperaktivno ponašanje:"Djeca koja imaju moždani tumor u ranoj fazi mogu imati simptome hipreaktivnosti ili pomanjkanja pažnje. To se može desiti i kod djece otrovane pesticidima. Zatim kod djece sa ranom fazom dijabetesa, bolesti srca, u slučaju glista, virusnim i bakterijskim infekcijama, lošom ishranom, ozljedom glave, genetskim poremećajem, kod djece izložene živi ili manganu i stotine drugih – da, stotine – manje ili više značajnih, pa čak i po život opasnih medicinskih problema. Ipak sva ova djeca su označena kao hiperaktivna (pate od ADHD-a, - ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili poznat još kao hiperkinetički sindrom)."
- istraživanje Yournal of Pediatrics-a pokazalo je da saharoza može prouzrokovati povećanje adrenalina kod djece za deset puta, šo za rezultat ima"poteškoće u koncentraciji, razdražljivost i anksioznost."
Nadprosječno pametna djeca
Hiljade djece kojoj su prepisani psihijatrijski"lijekovi" (psihijatrijske droge) su zapravo "pametna". "Oni nisu hiperaktivni zbog toga što im mozak ne radi kako treba, već jednostavno zbog toga što većinu dana provedu čekajući da sporiji učenici shvate ono što su oni davno. Ovi učenici se dosađuju do bola, a ljudi kojima je dosadno su uznemireni, uvrću kosu, grebu, češu i (pogotovo ako su dječaci) gledaju kako da naprave neku nevolju", kaže dr. Walker.
Djete takođe treba testirati da se vidi da li njoj ili njemu učenje u školi predstavlja dovoljan izazov, Uzmite u obzir slijedeću usporedbu između ponašanja vezanih za nadarenost i simptoma koji se povezuju sa ADHD-om ( ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili poznat još kao hiperkinetički sindrom).
Ponašanja vezana za nadarenost (1993):
Slaba pažnja, dosada, sanjarenje u posebnim prilikama;
Neobraćanje pažnje na zadatke koji se čine nevažnim;
Rasuđivanje zaostaje za razvojem intelekta
Česta borba sa autoritetima;
Visok stepen aktivnosti; može mu trebati manje sna nago ostaloj djeci;
Preispituje pravila, običaje i tradiciju.
Uporedite ove stavke sa sledećim ponašanjima vezanim za ADHD ( ADD ili "poremećaj" pomanjkanja pažnje i hiperaktivnost ili poznat još kao hiperkinetički sindrom), (1990);
Dijete oše održava pažnju u skoro svim situacijama;
Smanjena upornost na zadacima koji nemaju momentalne posljedice;
Impulsivnost, gubitak osjećaja zahvalnosti;
Smanjena posobnost da upravlja sobom, odnosno da pravilno usvoji ponašanja u socijalnom kontekstu;
Više aktivnosti, a manje odmora nego normalna djeca;
Često odbija de se povinuje pravilima i propisima.
Neki dodatni prijedlozi
Problemi sa disciplinom?
"Liječenje lijekovima normalnog dječačkog ponašanja, protivi se donekle tekućim promjenama u školskim disciplinskim procedurama", napisao je dr. Walker. "Danas se ni verbalno discipliniranje više ne odobrava ako ono smanjuje djetetovo 'samopoštovanje'. Neke škole su čak tužene zbog pokušaja da disciplinuju učenike, koji su se neprimjereno ponašali. Iz tog vidimo da danas često u školama vlada filozofija 'ako ih ne smiješ tući – liječi ih'. Učitelji često učenicima nalijepe etiketu 'nesposobnosti' , jer u tome vide jedini način, daizađu na kraj sa neobuzdanim učenicima, koje ni na koji drugi način ne mogu disciplinovati", dodao je on.
Dr. Fred A. Baughman mlađi, pedijatar neurolog i član American Academy of Neurology, kaže da roditelji, učitelji i djeca su užasno prevareni ako se dječije ponašanje označava kao bolest: "Djeca vjeruju da nešto nije u redu sa njihovim mozgom, što čini ih čini nesposobnim da kontrolišu svoje ponašanje, bez korištenja tableta. Ovo vjerovanje je još više ojačano time, što odrasle osobe koje su najvažnije u njihovom životu, njihovi roditelji i učitelji, također vjeruju u to."
Dr. Walker se slaže: "Jedan od najvećih grijehova doktora, koji normalnu djecu označavaju kao hiperaktivnu, je taj što ubjeđuju djecu 'da ona nisu odgovorna za svoje ponašanje', a istovremeno govore roditeljima da samim pokušajem disciplinovanja neće postići boljitak, izrazloga što njihova djeca imaju poremećaje u mozgu koji ih sprečavaju da se normalno i prikladno ponašaju. Opravdavanje dječijeg nekontrolisanog ponašanja će kod svakog normalnog, zdravog djeteta izazvati upravo takvo ponašanje. Svakim danom raste lista ponašanja, koja se karakterišu kao hiperaktivnost i poremećaj pažnje, a koja se djeci objašnjavaju kao nešto izvan njihove kontrole, i sve je to na granici komičnog i tragičnog."
Učiti kako se uči
Osigurajte da djete razumije osnovno gradivo, ako to nije slučaj, obezbijedite dodatne časove.
Evo šta stoji u knjizi Learnig How to Learn, koja objašnjava učenicima kako da uče, a bazirana je na radu L. Rona Hubbarda:
Prva prepreka u učenju
Prva prepreka u učenju nastaje ukoliko stvarno niste mislima u onome o čemu učite. Učenje o nečemu što vam ne okupira misli tom temom koju proučavate, može vam zadati probleme, učiniti da se osjećate zgrčeno, skrhano, beživotno, da vam je dosadno ili vas može učiniti ljutim. Možete osjetiti čudan osjećaj u stomaku. Može vas zaboliti glava, možete s vremena na vrijeme osjetiti vrtoglavicu i vrlo često vas možete osjetiti da vas bole oči.
Da bi ste spriječili navedene pojave, potrebno je da se usredsredite na ono o čemu učite. Ako vam to ne polazi za rukom pomoći će vam slika ili film.
Druga prepreka u učenju
Druga prepreka u učenju je preskakanje dijela gradiva. Gradacija gradiva je način na koji se nešto uči ili radi korak po korak. Ako naletite na dio gradiva koji vam se čini pretežak da ga savladate ili osjećate da ga nećete moći razumijeti, znači da ste prethodno neki dio gradiva preskočili. "Preskočiti" gradivo znači izostaviti ga ili previdjeti. Ako preskočite gradivo, možete osjetiti neki oblik zbunjenosti i teturanja. "Teturanje" podrazumijeva oblike kretanja ili klaćenja kao da ćete svaki čas da padnete. Preskočili ste previše gradiva, jer niste razumijeli, ono što ste radili i skočili ste na sledeću temu, i sve tako dok niste došli do velikog problema. Problem ne leži u tome što ste prešli na drugu temu, već je problem u tome što vi mislite da ste prethodnu temu veoma dobro razumijeli.
Da biste to ispravili, pronađite ono za šta smatrate da ste dobro razumjeli prije nego što ste postali sasvim zbunjeni. Samo na taj način ćete dobro razumijeti ono što niste, i moći ćete uspješno da pređete na sledeću temu.
Treća prepreka u učenju
Treća i najveća prepreka u učenje je nerazumljiva riječ. Nerazumljiva riječ je ona koja nije shvaćena ili ona koja je pogrešno shvaćena. Prelaženje preko riječi koju ne razumijete može da učini: da se osjetite izgubljeno, umorno ili kao da niste prisutni. Također se možete osjetiti zabrinuto ili uznemireno.
Jedini razlog zbog kojeg ćete prestati sa učenjem ili postati zbunjeni, nije taj što niste u stanju da učite, već taj što ste prešli preko riječi koje niste razumijeli. To vas može spriječiti da činite stvari o kojima učite. Može vas dovesti do toga da želiteprestati sa učenjem.
Način da izađete na kraj sa tim problemom jeste da se vratite na ono što ste pročitali prije te nepoznate riječi.
Nerazumljiva riječ je najveća prepreka u učenju iz tog razloga što je ona ta koja vas može odvratiti od učenja uopšte.
4. Recite NE zlostavljanju; prijavite zločin i podnesite
građansku tužbu
Podnesite policiji izvještaj o incidentima vezanim za psihijatrijska zlostavljanja i prevare. Pošaljite CCHR- u (Građanska komisija za ljudska prava i istragu nedjela psihijatrije) kopiju Vaše tužbe. Možete potražiti pravni savjet o pokretanju građanske tužbe, radi odštete, protiv bilo kog psihijatra koji je prekoračio svoja ovlaštenja i/ili protiv ustanove, udruženja ili obrazovnog instituta u kome radi. Udruženja medicinskih radnika i psihijatara mogu također istraživati i opozvati ili suspendovati dozvolu za rad psihijatra i psihologa.
