Mentalni poremećaji nisu bolesti, od dr. Thomas Szasz-a

Mentalni poremećaji nisu bolesti, od dr. Thomas Szasz-a

Psihijatri i njihovi saveznici su uspjeli ubijediti naučne krugove, sudove, medije i javnost da su mentalne bolesti fenomen nezavisan od ljudske volje i motivacije.

OSNOVNI KONCEPT mentalne bolesti – kojeg se drži većina psihijatara i javnosti – je da su bolesti uma isto što i bolesti mozga. Izjednačavanje uma sa mozgom i mentalne bolesti sa bolešću mozga, podržano u naučnoj literaturi, koristi se da racionalnim prikaže liječenje mentalnih bolesti i opravda zahtjev za jednakim osiguranjem kod fizičkih i kod mentalnih bolesti.

Posljedica ovakvih ideja je da je 26. septembra 1997. godine predsjednik Clinton potpisao Mental health parity act iz 1996. godine., koji je postao pravosnažan 1. januara 1998. “Ovaj značajan zakon“, prema organizaciji National Alliance for the Mentally Ill, “započinje proces okončavanja dugogodišnje prakse prema kojoj je manje osiguranje isplaćivano za mentalne bolesti ili bolesti mozga, nego za jednako ozbiljne fizičke poremećaje“. Suprotno ovom mišljenju, ja i dalje smatram da um nije isto što i mozak, da se mentalne funkcije ne mogu svesti na funkcije mozga i da mentalne bolesti nisu bolesti mozga – štaviše, da mentalne bolesti uopšte nisu bolesti.

Kad govorim o ovome, ne mislim da zabrinjavajuća lična iskustva i devijantna ponašanja ne postoje. Anksioznost, depresija i konflikti postoje – u stvari, oni su suštinski povezani sa stanjem ljudskog uma – ali to nisu bolesti u patološkom smislu.

Prema Oxfordovom rječniku engleskog jezika bolest je “stanje organizma ili jednog dijela ili organa u organizmu, čije su funkcije promijenjene i poremećene; nezdravo fizičko stanje.“ Dijagnoza je “određivanje prirode bolesnog stanja... i takođe, (zvanično) mišljenje koje je rezultat ispitivanja tog stanja. “

Suštinska medicinska definicija bolesti je fizičko oštećenje u organizmu. Doslovno, termin “bolest“ označava vidljivo oštećenje ćellija, tkiva i organa. Metaforički, taj termin se može upotrijebiti za označavanje bilo kakvog lošeg funkcionisanja pojedinaca, grupa, društava itd. (npr. zloupotreba lijekova, nasilje, nezaposlenost i sl.).

Psihijatrijska definicija bolesti se zasniva na radikalnoj izmjeni medicinske definicije. Um nije fizički objekat, prema tome um može oboljeti samo u metaforičkom smislu. Osnivač moderne psihijatrije Emil Kraepelin, u svom djelu “Lectures on Clinical Psychiatry“, je napisao: “Tema mojih predavanja će biti psihijatrija kao nauka, koja se kao što joj ime kaže, bavi liječenjem mentalnih bolesti. Tačno je da, u najužem smislu, ne možemo govoriti o umu kao bolesnom.“

Ako prihvatimo ideju da se dijagnoze mentalnih bolesti odnose na prave bolesti, prisiljeni smo da te dijagnoze izjednačimo sa dijagnozama fizičkih bolesti, iako su kriterijumi za utvrđivanje mentalnih bolesti potpuno različiti od onih za utvrđivanje fizičkih bolesti. Npr. dva najcjenjenija psihijatra u Sjedinjenim Državama, Donald Goodwin i Samuel B. Guze u svojoj knjizi “Psychiatric Diagnosis“, tvrde da: “kada se termin “bolest“ koristi, on zapravo označava skup simptoma i/ili znakova čiji je tok manje ili više predvidiv. Simptomi su ono što vam pacijent kaže a znakovi su ono što sami vidite. Skup simptoma i znakova može biti povezan sa fizičkim oštećenjima a i ne mora. Ključno je da su rezultat toga konsultacije sa doktorom.“ Prema ovim izvorima, bolest nije vidljiv fenomen nego rezultat društvenih odnosa.

Suprotno Goodwinovim i Guzeovim tvrdnjama da mentalna bolest ne mora biti povezana sa fizičkim oštećenjima, glavni tvorac DSM-a IV (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) Allen Frances kaže da: “Specijalno obilježje DSM-a IV (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) je da smo izbacili termin “organski mentalni poremećaj“ zato što je pogrešno implicirao da drugi psihijatrijski poremećaji nisu organskog porijekla.“

Lingvistika nam pomaže da jasnije uočimo razliku između fizičkih i mentalnih bolesti, kao i razliku između bolesti i dijagnoze. Mi ne tražimo razloge zašto neko ima leukemiju, ili glaukom a bilo bi potpuno besmisleno kada bismo rekli da je dijabetes nagnao neku osobu da ubije predsjednika. Ipak, sve ovo govorimo kad je u pitanju osoba sa mentalnom bolešću. Jedno od najvažnijih filozofsko-političkih obilježja ideje o mentalnoj bolesti je da, u jednom naletu, razdvaja motivaciju od akcije, dodaje je bolesti, i tako uništava samu mogućnost razlikovanja bolesnog od zdravog i bolesti od dijagnoze.

Bolesti su psiho-hemijski fenomen ili proces – npr. poremećen metabilozam glukoze (dijabetes). Mentalne bolesti su obrasci ponašanja pojedinca, nepoželjni od strane pojedinca ili drugih ljudi. Psihopatologija se dijagnostifikuje pronalaženjem “poremećaja“ ponašanja a ne fizičkim poremećajima u organizmu. Bolesti, u psihopatološkom smislu, ne mogu biti asimptomatične. Promjena zvanične klasifikacije može ne-bolest pretvoriti u psihopatologiju i psihopatologiju u ne-bolest (npr. pušenje kao stečenu naviku pretvoriti u “nikotinsku zavisnost“). Ukratko, fizičke bolesti su prvo otkrivene pa su tek onda dobile imena, kao npr. SIDA (sindrom stečene imunodeficijencije). Mentalne bolesti su prvo izmišljene pa su onda dobile imena, kao npr. “poremećaj“ pomanjkanja pažnje.

Danas, imena se rutinski daju ne samo kad je u pitanju fizička patologija (stvarne bolesti) nego i kad je u pitanju patologija ponašanja (psihopatologija ili mentalne bolesti). Recimo, ako neprihvatljivo ponašanje liječimo kao bolest, umjesto kao pravni ili socijalni problem, u skladu s tim ga i imenujemo (npr. “zloupotreba ljekova“). Ne iznenađuje to što mentalne bolesti dijagnostifikujemo tako što pronalazimo nepravilnosti (nepoželjno ponašanje) u osobama, a ne nepravilnosti u organizmu. Zbog toga sudski psihijatri “intervjuišu“ kriminalce koje nazivaju “pacijentima“ (oni obično sami sebe ne doživljavaju kao pacijente), dok sudski patolozi ispituju tjelesne tečnosti. U slučaju fizičke bolesti, klinička dijagnoza je samo hipoteza koja se kroz autopsiju potvrđuje ili opovrgava. Nemoguće je umrijeti od mentalne bolesti ili za to naći dokaze u organima, tkivima, ćelijama ili tjelesnim tečnostima tokom autopsije.

Da sumiramo: antraks je bolest biološkog porijekla, može ubiti i ubija zaraženu osobu. A “poremećaj“ pomanjkanja pažnje je bolest socijalnog porijekla i ne može ubiti čovjeka.

Ako odbijamo da razlikujemo stvarne od metaforičkih bolesti, zavaravamo sebe i druge ne samo kad su u pitanju razlike između lijekova koji utiču na tijelo i onih koj utiču na osobu, nego i kad su u pitanju razlike između medicinskog liječenja (npr. operacija u slučaju zapaljenja slijepog crijeva) i medicinskih intervencija (npr. okončavanje zdrave ali neželjene tudnoće abortusom). Sigurno neko ima koristi od nemogućnosti razlikovanja bolesti od dijagnoze, pritužbi od fizičkih oštećenja, liječenja od intervencija. Tako se dozvoljava stvaranje terapeutske utopije – medicinske bajke sa čudesnim lijekovima, ne samo za bolesti, nego i za ne-bolesti.

Mentalne bolesti su ponašanja

Niko ne vjeruje da je zaljubljenost bolest ali skoro svi vjeruju da je mentalna bolest - bolest. I niko ne shvata da to, ukoliko je istina, samo dokazuje nepostojanje mentalnih bolesti. Ako su mentalne bolesti bolesti mozga (kao Parkinsonova bolest), to su bolesti tijela a ne mozga. Odvijač (screwdriver) može biti i piće i alat, ali bilo bi glupo raditi istraživanja da bi se otkrilo da su neke sanduci sa sokom od narandže i vodkom neprepoznati primjeri stolarskog alata. Današnji Amerikanac je toliko psihijatrizovan da je skoro nemoguće dokazati logičko-lingvističku zabludu u tvrdnji da je “mentalna bolest kao i svaka druga bolest“.Osim ako su ljudi spremni da se usprotive udruženim silama vlasti, nauke, medicine,zakona i popularnog mišljenja, oni moraju vjerovati - ili se bar pretvarati da vjeruju – da su mentalne bolesti bolesti mozga. Naučnici su identifikovali neka fizička oštećenja koja prouzrokuju takve bolesti, a psihijatri imaju efektivne načine za njihovo liječenje. Opšteprihvaćena mudrost kao i politička pristrasnost isključuju mogućnost da je mentalna bolest , kao i proljećna groznica, samo metafora.

Ukratko, psihijatri i njihovi saveznici su uspjeli ubijediti naučne krugove, sudove, medije i javnost da su stanja koja oni zovu mentalnim “poremećajima“ ili bolestima – fenomeni nezavisni od ljudske volje i motivacije. Pošto ne postoje empirijski dokazi koji bi poduprli ovu tvrdnju (jer ne mogu postojati), psihijatrija se oslanja na povremeno dopunjena izdanja njihove kvazi-naučne biblije, DSM-a (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje).

Zvanični stav je da ovi priručnici predstavljaju spisak “mentalnih poremećaja“ od kojih “pacijenti“ oboljevaju. Moj stav je da je to spisak zvanično priznatih psihijatrijskih dijagnoza, koji su sastavili zvaničnici APA-e (Američko društvo psihijatara). Znači, psihijatri su izmislili dijagnoze, pretvarajući se da su njihove kovanice moralno neutralni opisi bolesti mozga, a rijetki su oni politički moćni koji su osporavali ta nastojanja.

Moja tvrdnja se može iskazati i na drugi način: postojanje bolesti Johna Smitha – astrocitoma, tumora nervnog tkiva – je otkrivena i empirijski potvrđena. Radiolozi identifikuju tumor, neurohirurzi potvrđuju njegovo postojanje posmatrajući ga sopstvenim očima; a patolozi potvrđuju dijagnozu ispitujući tkiva. Za razliku od toga, postojanje Smithove mentalne bolesti – shizofrenije – je društveno prihvaćeno i potvrđeno. Njegovu navodnu bolest su identifikovalli psihijatri, koji su njegovo ponašanje dijagnostifikovali kao shizofreniju; drugi psihijatri su to potvrdili smještajući ga u mentalnu ustanovu, gdje je imao pravo da odbije liječenje, što je on i činio; a sudac je potvrdio dijagnozu proglašavajući ga mentalno nesposobnim da odbije liječenje.

Pošto je ideja o mentalnoj bolesti kombinacija pogrešne zamisli (ne-bolesti kao bolesti) i nemoralnog opravdanja (prinude kao liječenja), efekat je dvojak – kvari jezik i ograničava slobodu i odgovornost. Pošto psihijatri imaju moć nad ljudima (tzv. pacijentima), njihove opisne izjave obično imaju funkciju prikrivenih recepata. Naprimjer, čovjeka koji tvrdi da čuje božji glas koji mu govori da ubije svoju ženu, psihijatar opisuje kao shizofrenika. Ova “dijagnoza“ funkcioniše kao recept – npr. da hospitalizuje pacijenta protiv njegove volje (osim ako nije ubio ženu) ili, ako je već ubio ženu, da ga oslobodi optužbe pod izgovorom da je neuračunjiv i opet ga zatvori protiv njegove volje. Ovo prinudno-taktičko obilježje psihijatrijske dijagnoze se najbolje može razumjeti ako se uporede medicinska i psihijatrijska dijagnoza. Dijagnoza tjelesne bolesti efikasno opravdava doktora da u bolnicu primi pacijenta koji želi da ga prime u bolnicu. Dijagnoza mentalne bolesti je efikasno opravdanje sudiji da može seksualnog prestupnika koji je odslužio svoju zatvorsku kaznu zatvoriti u mentalnu ustanovu.

Sve dok ne postoje objektivna, psiho-hemijska posmatranja koja su povezana sa depresijom i shizofrenijom, tvrdnja da su to mentalne bolesti je potpuno neosnovana. U nedostatku ovakvih dokaza, psihijatri svoju tvrdnju da su mentalne bolesti bolesti mozga, zasnivaju na tvrdnji da lijekovi drže bolest “pod kontrolom“. Apsurdnost ovakve trvdnje ogleda se u njenim posljedicama. Insulin drži dijabetes pod kontrolom. Kada pacijenti prestanu uzimati lijekove, bolest se pogoršava i ubije ih.

Ovo se ne dešava kada pacijenti sa ozbiljnim mentalnim bolestima prestanu uzimati lijekove. Antidepresivi drže pod kontrolom depresiju. Kada prestanu uzimati lijekove, bolest se pogoršava ali ih ne ubija. Oni se sami ubijaju, što psihijatri pripisuju njihovoj tzv. mentalnoj bolesti. Shizofrenija se kontroliše anti-psihoticima. Kada pacijenti prestanu uzimati lijekove, bolest se pogoršava ali ih ne ubija. Oni ubijaju druge ljude, što psihijatri pripisuju njihovoj navodnoj bolesti.

Ako ograničimo liječenje na dobrovoljni odnos između doktora i pacijenta, tada je prinudna medicinska intervencija nametnuta pravno sposobnim osobama, po definiciji napad ili zlostavljanje, a ne liječenje. Psihijatrija je, prema tome, sistematsko narušavanje ovog pravno-političkog principa, koji je naročito ogavan zato što se većina ljudi koje psihijatri liječe protiv njihove volje smatra pravno sposobnim – da glasaju, da stupaju u brak, da se razvode itd. Važno je imati na umu da u slobodnom društvu, “pravo“ doktora da liječi osobu ne počiva na dijagnozi nego na pristanku te osobe na liječenje.

Bez obzira na psihijatrijsku dijagnozu, obično je mentalno bolesni pacijent slobodan, osim ako nije optužen za zločin koji se kažnjava zatvorom. Ako taj pacijent prekrši zakon, onda on ili ona treabaju biti kažnjeni onako kako to predviđa krivični zakon. U slobodnom društvu, osoba ne bi trebalo da ima koristi od psihijatrijskih izgovora niti da pati zbog psihijatrijskih prinuda.

Psihijatrija ubija - industrija smrti

Shvatićete! Razumjećete! Pogledajte video!

comments powered by Disqus



U vlasništvu od Psihijatrija ubija - Početak - Kontaktirajte nas - RSS linkovi za http://www.psihijatrija-ubija.info

Mailing lista


Mailing lista:


Preporučene knjige

Psihijatrijska nedjela

Cho Seung Hui i nove žrtve zbog psihijatrijskih "lijekova" (odnosno psihijatrijskih droga), Cho Seung-Hui je možda deveti učenik koji je otvorio vatru u školi pod uticajem psihijatrijskih "lijekova" (psihijatrijskih droga), za koje je dokazano i dokumentovano da izazivaju ideje o ubijanju, samoubistvu, zatim psihoze, manične poremećaje I neprijateljsko raspoloženje. U svijetlu nedavnog masakra, nastalog uslijed nesumičnog pucanja po školi Virginia Teach od strane naoružanog učenika Cho Seung-Huia, državni zakonodavci I aktivisti za građanska I ljudska prava traže od kongresa da objasni zašto nije sproveo istragu o povezanosti psihijatrijskih "lijekova” I nasilja u školi, s obzirom na visok postotak nasilnika koji koriste psihijatrijske “lijekove”.

Is psychiatry for sale?

Mental Health Screening in Schools Draws Heavy Criticism

Pad u kukavičije gnijezdo, Slučaj osuđenika 811/01. "Službena posada hoće da me prikaže kao paranoičara ili psihički poremećenu osobu. Ovdje se ništa ne događa da službeno osoblje ne zna. Zatvorenici vrše silovanja u saradnji sa službenim licima."

Psihijatar oborio pješake, policija stvar zataškala. SPLIT – Poznati splitski psihijatar Borben Uglešić (80) krajem listopada je imao prometnu nesreću u kojoj je na kolniku oborio 19-godišnjeg mladića i njegovu dvije godine mlađu djevojku, prenosi Slobodna Dalmacija.

Psihijatar osuđen na godinu dana zatvora radi ubistva. Psihijatar u Floridi osuđen na godinu dana zatvora radi ubistva prekomjernim prepisivanjem droga psihijatrijskom pacijentu.

Psihijatar ubio psihijatra u Australiji jer nije želio da se na njemu upotrebljavaju psihijatrijske metode. Ovde je priča na engleskom o psihijatru koji je bio od strane vlastitih kolega optužen da je mentalno bolestan i koji ni na koji način nije prihvatio istu terapiju drogiranja kao što ju je sam svojim pacijentima pripisivao.

Psihijatrija traži nove mogućnosti pljačke i finansijske dobiti i laže kako 10% djece bi trebali da budu mentalno bolesni. Ovo je članak od 30. Januara 2007. gdje psihijatrija u S.A.D. pokušava da testira svu djecu bez ikakvih činjenica i to na osnovu 15 pitanja da li su mentalno bolesna ili ne, sve u svrhu finansijske dobiti i pljačke stanovništva. Ne dajte svoju djecu da budu meltretirana u psihijatriji.

Psychiatry and Big Pharma (comic)

Try Parenting Instead Of Mental Health Screening

Zlostavljanje kanadskog državljanina od strane psihijatra Ewen Cameron. Pranje mozga kanadskog državljanina od strane psihijatra Ewen Cameron tužba protiv vlade.

23. Januar 2007
Thetaworld Corporation objavljuje prvi web sajt (Psihijatrija ubija) za područje bivše Jugoslavije koji razotkriva nedjela psihijatrije protiv čovječanstva, protiv pacijenata i koji razotkriva na koji način psihijatrija ubija svoje pacijente i sistematski podgraba društvo i ljudska prava. Ovde se razotkrivaju nedjela psihijatrije i nehumane, kriminalne, metode kojima se psihijatrija služi: elektro šokovi od strane psihijatara, inzulinski šokovi, prisilna zatvaranja i vezanja uz krevet u psihijatrijskim bolnicama, ostavljanje zatvorene osobe u samoći, što je zabranjeno zakonom, iskorištavanje osiguravajućih institucija, zdravstenog i socijalnog osiguranja, maltretiranje starih osoba u psihijatrijskim institucijama, kriminalne čini od strane psihijatrije kao što su silovanja i prevare.

Važni linkovi

PRIJAVITE ZLOSTAVLJANJE I ZLOČINE POČINJENE OD STRANE PSIHIJATRA ILI PSIHIJATRIJE! Prijavite zločin, ubistvo, maltretiranje, prisilno zatvaranje, mučenje i ekperimentisanje nad ljudima i životinjama od strane psihijatrije i psihijatara.

CCHR - Građanska komisija za ljudska prava i istragu kršenja ljudskih prava od strane psihijatrije. Istražuje nedjela psihijatrije širom svijeta.

POZOR! PSIHIJATRIJA MOŽE BITI OPASNA ZA VAŠE MENTALNO ZDRAVLJE. U zadnjih dvadeset godina psihijatrija je učinila zaokret od savjetovanja prema liječenju medikamentima. Dr. William Glasser ponovno u središte pozornosti stavlja mentalno zdravlje.

Psihijatar, Dr. Thomas S. Szasz. Psihijatar, Dr. Thomas S. Szasz je jedan od osnivača građanske komisije za ljudska prava i pobornik je kriminalne psihijatrije i zlostavljanja od strane psihijatrije u ime pomoći.

Zanimljivi linkovi

Da li želite da reklamirate svoj web sajt na našem Psihijatrija ubija web sajtu?

Imamo moguće riješenje samo za razmjenu linkova:

Razmjena linkova Vam garantuje da ćemo da upišemo Vaš link koji se odnosi na kršenje ljudskih prava od psihijatrije, drogiranje djece, žena i društva od strane psihijatrije, zlostavljanja elektro šokovima, degradiranje dječije kreativnosti psihijatrijskim drogama, uništavanje kreativnosti umjetnika maltretiranjima u psihijatriji, ali i uopšteno podržavajući ili sličan web sajt, onda možemo da ponudimo razmjenu linkova sa Vašim web stranicama.

Kontaktirajte Dissemination Foundation za sve druge informacije.

Sa razmjenom linkova možete da počnete još danas!