Psihijatrija i nasilje u školama
Uvijek nas potrese bezosjećajni čin nasilja, naročito nas zaprepasti ako je počinitelj dijete ili tinejđžer. Zapitamo se: kako je to moglo da se desi?
Vlade i zajednice su počele uviđati da su podcijenili opasnost koja nastaje uslijed korištenja psihoaktivnih lijekova (psihijatrijskih droga) ili sprovođenja psiholoških programa u školama.
Činjenice
Osam od trinaest pucnjava u školama izvršili su tinejđžeri koji su uzimali po propisanom receptu psihotropske lijekove (ili na engl. psichotropic drugs), za koje se zna da mogu uzrokovati nasilno i suicidalno ponašanje.
Najmanje pet tinejdžera odgovornih za masakr u školama pohađali su kurs «obuzdavanja bijesa» ili su bili podvrgnuti drugim psihološkim programima modifikacije ponašanja koji su odobreni od strane škole poput «edukacije o smrti».
Decenijama su škole širom svijeta koristile program «edukacija o smrti», što je zapravo psihološki eksperiment u kom se učenici podstiču da diskutuju o samoubistvu, da razmisle šta bi voljeli da se sahrani zajedno s njima u lijesu, pa čak šta bi voljeli da im se se napiše na nadgrobnu ploču, a sve navodno u cilju toga da se djeca «oslobode straha od smrti». Cilj kursa «upravljanje bijesom» jeste zauzdavanje agresivnog ili nasilnog ponašanja, ali u stvarnosti ne postoje pouzdani podaci koji mogu dokazati da se na ovaj način problem može zaista riješiti. U jednom odjeljenju se desilo da je dječak pretukao svog kolegu tako jako da je ovaj i poslije šest dana ostao zadržan u bolnici.
Krititičari navode slučaj 18-godišnjeg Erica Harrisa i 17-godišnjeg Dylana Klebolda kao najbolji primjer koliko su neuspješani, nedjelotvorani i kontraefektivni razni tretmani: «upravljanje bijesom», «edukacija o smrti» i psihijatrijski «lijekovi» (odnosno psihijatrijske droge). Kao učenici gimnazije Columbine u Coloradu, Harris i Klebold su bili podsticani da zamisle svoju sopstvenu smrt. Harris je nakon toga sanjao san u kome su on i Klebold otišli da divljaju u šoping centar. Pored prisustvovanja ovim časovima, Harris je uzimao propisan antidepresivni «lijek», koji je poznat po tome što često uzrokuje manično (nasilno) ponašanje. Čak je napisao sastav o svom snu, u kom nasumično puca i ubija sve redom, te predao ga nastavnici psihologije. Kratko potom su Harris i Klebold odlučili da san učine stvarnim tako što su nasumično pucajući ubili 12 učenika i nastavnicu, a 23 osobe su ranjene.
21.maja 1998 u Oregonu, SAD, 14-godišnji Kip Kinkel upucao je i ubio svoje roditelje, a zatim otišao u školu i nasumično pucajući ubio 2, a ranio 22 osobe. Uzimao je prepisane psihijatrijske stimulanse i ,kako ironično, pohađao kurs «obuzdavanje bijesa».
Informacije na ovoj strani čine očiglednim činjenicu, da ako autoriteti u obrazovanju nastave da odobravaju kombinaciju psihološkog sistema procjenjivanja, za koji psiholozi tvrde da je «neutralan i nepristrasan», dakle ako nastave da kombinuju taj sistem sa psihijatrijskim «lijekovima» i podsticanjem na nasilje, onda imamo pred sobom bure baruta koje samo čeka na varnicu.
