Istorija psihokirurgije (psychosurgery - riješavanje ljudskih problema "preciznim" rezanjem mozga)
- Instrumenti destrukcije psihokirugijom
- Psihokirurgija i korijeni ove torture
- Psihokirurgija - "Operacija šiljak za led"
- Psihokirurgija - od zvijezda do očaja
Instrumenti destrukcije psihokirugijom
Ne treba je mješati sa medicinskim operacijama na mozgu koje olakšavaju stvarno fizičko stanje, jer psihokirurgija zapravo uništava zdravo moždano tkivo i kritikovana je od strane mnogih doktora, jer od pacijenata pravi bogalje.
Psihokirurgija koristi različite metode da uništi mozak: režući ga skalpelom, spaljujući ga elektrodama ili lomeći frontalni dio lobanje šiljkom za led.
Psihokirurgija i korijeni ove torture
Korijeni psihokirurgije se mogu naći u srednjovjekovnom tretmanu koji je nazivan "svrdlanje" (vađenje dijelova iz lobanje). Tadašnji "doktori" su vjerovali da se time iz osobe oslobađaju demoni i zli duhovi.
Međutim, u incidentu koje se desio 1848., kada je zbog eksplozije željezni štapić probio obraz i izašao na vrh glave željezničkog radnika Phineasa Gagea, možemo da vidimo kako je moderna psihokirurgija "riješila" stvar. Prije nesrećnog slučaja, Gage je bio sposoban nadzornik, religiozan čovjek sa uravnoteženim umom i dobrim osjećajem za posao. Nakon što je željezo odstranjeno i on se oporavio, Gage je postao ćudljiv, bezočan, uveliko bezbožan, nestrpljiv i tvrdoglav.
To otkriće da se promjena u ponašanju može postići oštećenjem dijelova mozga a da se osoba ne ubije, nije mogla proći neprimjećeno i 1882. nadzornik švicarskog utočišta Gottlieb Burckhardt je postao prvi poznati psihokirurg. Odstranio je cerebralno tkivo kod šest pacijenata, nadajući se "da bi se pacijenti tako možda mogli transformisati iz poremećenih bezumnika u tihe". Iako je jedan pacijent preminuo, a kod drugih se razvila neka od težih bolesti poput epilepsije, paralize i afazie (gubitak sposobnosti da se koriste i razumiju riječi), Burckhardt je bio zadovoljan svojim, sada tihim, pacijentima.
I tako bi rođen novi način "liječenja" mentalnih bolesti.
12. novembra 1935. je Egas Monize, profesor neurologije u Lisabonu, Portugal, izveo prvu lobotomiju (lobotomy - nasilno razdvajanje dvije polovine mozga) inspirisan eksperimentom u kome su dvijema čimpanzama odstranili prednji dio mozga. Monize je iste operacije izvodio na ljudima, vodeći se nekom svojom teorijom da se uzrok «mentalnih poremećaja» nalazi u tom dijelu mozga.
Dvanaestogodišnja studija koja je nastavila da prati stanje Monizovih pacijenata je utvrdila da su oni vidno nazadovali, a često su nastupali napadi i smrt. No ovo nije odvratilo druge neurologe od izvođenja ovakvih operacija.
Psihokirurgija - "Operacija šiljak za led"
14. septembra 1936. je psihijatar Walter J. Freeman (SAD) izveo svoju prvu lobotomiju. Koristeći elektro šok kao anesteziju, on je stavio šiljak za led između očnih duplji i gurnuo ga u mozak udarajući hirurškim čekićem. Pomjeranjem instrumenta prekinuta su vlakna prednjeg dijela mozga i tako je učinjeno nepopravljivo oštećenje mozga.
Između 1946. i 1949. udesetostručen je broj ovakvih zahvata. Freeman je lično izveo ili nadgledao otprilike 3500 postupaka, stvarajući tako armiju zombija. 1948. je procenat smrtnosti pri lobotomiji iznosio 3%. No Freeman je imao turneje od grada do grada, promovišući ovu proceduru, držeći javna predavanja i obavljajući ovaj zahvat pred publikom na teatralan način. Novine su nazvale njegovu turneju "Operacija šiljak za led".
Danas se psihokirurgija krije pod ljepšim imenom "neurokirurgija" za mentalne poremećaje (NMD – neurosurgery for mental disorders), i njihovi zastupnici poput Schottish Health Secretary predlažu da se lobotomija (koja se danas vrši spaljivanjem prednje strane mozga) izvršava na pacijentima i bez njihovog pristanka. U Rusiji je kako priznaje dr. Sviatoslav Medvedec, direktor Sankt Petersburg Instituta za istraživanje ljudskog mozga, između 1997. i 1999. on lično nadgledao više od 100 psihokirurgijskih operacija, koje su obavljane većinom na tinejdžerima, ovisnicima o drogi. "Mislim da je Zapad previše oprezan kad je u pitanju neurokirurgija, jer je previše opsjednut tim ljudskim pravima..." - reče on.
1999. Alexander Lusikian je primljen u ovaj institut u St. Petersburgu, jer mu je preporučena psihokirurgija da bi izliječio ovisnost. Operacija je izvršena bez anestezije. Probušene su četiri rupe na njegovoj glavi za vrijeme četverosatne operacije i dio mozga mu je nagrižen, odnosno spaljen tečnim nitrogenom, te je pretrpio nezamislivu bol. Nakon što je otpušten, rane na njegovoj glavi su se tako jako zagnjojile da je morao biti rehospitalizovan. Nije prošla ni sedmica, Lusikian je već preklinjao za drogu i unutar dva mjeseca potpuno joj se vratio.
Psihokirurgija - od zvijezda do očaja
Frances Farmer, 1914-1970
Uznemirena zbog niza propalih veza, holivudska glumica Frances Farmer uhapšena je u januaru 1943. nakon što je izvršila krivično dijelo - napad u teškom pijanstvu. Pošto je odbila da sarađuje sa psihijatrom Thomasom H. Leonardom, određen joj je boravak u mentalnoj instituciji. Sledećih šest godina određeno joj je 90 inzulinskih tretmana i brojni tretmani elektro šokom. Kasnije je ispričala da su je tamo silovali, da je jela pokvarenu hranu, da je bila vezana u prepunoj ćeliji, da su je grizli štakori, da su joj oblačili luđačku košulju i maltene davili u ledenim kupkama. Do trenutka otpuštanja promijenila se potpuno, bila je povučena i osjećala je užasan strah od ljudi. Poslije tri godine, ponovo je radila - sortirala je prljavi veš. Njena karijera i život su bili uništeni.
Psihijatrija ubija - industrija smrti
Shvatićete! Razumjećete! Pogledajte video!
